06.12.2023.

Spektakularna scena za Megadance Party

Organizacija koncerata nekad, u 90ima i danas razlikuje se 'svjetlosnim godinama' kada govorimo o scenskoj tehnologiji. Ono što se nekada dovozilo na koncerte u dvoranama uglavnom bi stalo u jedan ili dva poveća kamiona, dok danas za taj doživljaj trebate niz šlepera i vojsku profesionalaca. Struka je evoluirala, logično, a i posao je postao zahtjevniji, sofisticiraniji i precizniji.

Razgovarali smo sa Svenom Kučinićem, vlasnikom i direktorom tvrtke Lumilas uoči koncerta kojim se obilježava 30 godina od sveopćeg bljeska hrvatske dance glazbe 90ih koji će se u obliku Megadance Partya održati 9. veljače iduće godine u Areni Zagreb. Vještina njega i njegovih suradnika u tvrtki sad je već nadaleko poznata i mogla se vidjeti na najpoznatijim koncertima u regiji – Gibonni, Petar Grašo, Oliver, Prljavo kazalište, Đorđe Balašević, Jelena Rozga, Saša Matić i nedavno koncerte Aleksandre Prijović.

Za veliku proslavu 'najplesnije hrvatske glazbe' pripremio je spektakularnu pozornicu sa svjetlosnim efektima o kojoj će se dugo pričati. Ovoga puta, zadatak je bio 'svjetlima prekriti cijelu Arenu', jer ona na jednu noć postaje 'najveća diskoteka u regiji'. Vratiti emocije kakve su generacije mladih, danas odraslih imale odlaskom u diskoteke bio je zahtjevan, ali ugodan posao, rekao je Sven na početku našeg razgovora.

Kada su Vas organizatori pozvali da projektirate scenski doživljaj Megadance Partya, o čemu ste promišljali kada ste crtali ovo što danas gledamo? Jesu li Vas obuzimala neka sjećanja na dane kada ste i sami odlazili u diskoteke i slušali hrvatske dance izvođače? Jeste li sebi puštali neke cro dance hitove kao inspiraciju, koje?

Sigurno je nostalgija velik dio šarma glazbe tog vremena koju ćemo slušati (i gledati) u veljači u Areni Zagreb. Obzirom da pripadam “prijelaznoj” generaciji po pitanju zlatne ere hrvatskog dancea, neki su hitovi žarili i palili netom prije mog rođenja, dok su neki taman stasali kada sam počeo odlaziti na tulume i diskoteke. Također, sjećam se jednog rituala tog vremena - čekanja kraj radio-kasetofona do kasno u noć, nadajući se da će na radiju pustiti “onu” pjesmu za koju želim pritisnuti čarobnu “REC” tipku i snimiti ju na kasetu. Eh, da smo znali što nam internetska budućnost donosi… :)

Sve ovo djeluje vrlo zahtjevno. Zasigurno je potrebno više vremena za planiranje i izvedbu svega, zar ne? 90ih su organizatori bili zadovoljni s nekoliko posebnih rasvjetnih elemenata, a danas ih koristimo desetke na jednom koncertu. Koliko Vam iskustvo govori, jesmo li u svemu pretjerali kada sve osim pjesme postaje bitnije ili mislite da je sada i to dio dojma koji ostaje nakon koncerta?

Scenske tehnologije su danas neprepoznatljive u odnosu na devedesete… Tada su standard bili obični halogeni reflektori s filterom u boji, bogatiji vlasnici diskoteka ulagali su u iste takve reflektore s motoriziranim izmjenjivačima tih istih filtera u raznim bojama, a samo vrhunske diskoteke imali su automatizirane pokretne reflektore, popularne “skenere”. Laseri su bili egzotika i doslovno “svemirska” tehnologija. Vezano uz zadnji dio pitanja, moram stati u obranu struke, ne bih rekao da je današnja scenska produkcija pretjerana i da išta “oduzima”, baš suprotno. Današnja tehnologija pretvorila je nastupe uživo u multimedijalni doživljaj koji, ako se skladno uklopi u glazbeno-scenski program, u kratkom vremenu vodi publiku kroz širok spektar emocija i svakako se komplementarno uklapa izvedbu na sceni. Pitanje bi se moglo postaviti i drugačije - pruža li današnja tehnologija “alibi” autorima i izvođačima za nižu kvalitetu sadržaja koju mogu maskirati raznim efektima? Ali to je tema za neki drugi razgovor…

Vaša tvrtka poznata je već neko vrijeme kao lider u svijetu scenskih projekata, upravljanja rasvjetom i efektima. Koliko je to doista zabavan, a koliko zahtjevan posao? Pretpostavljamo da neke posebne edukacije nema, pa kako ste onda Vi došli na ovo što radite danas? Biste li to prenijeli na neke nove, mlade generacije?

Svakako se radi o zabavnom poslu, pogotovo na ovoj razini projekata s ozbiljnim budžetima i najsuvremenijom tehnikom na raspolaganju. Nažalost, edukacija u Europi još uvijek je usmjerena na kazališnu i donekle televizijsku rasvjetu, područja koja su svakako zahtjevna, ali nemaju puno dodirnih točaka s produkcijom koncertnih spektakala u velikim dvoranama. Kao i u drugim poslovima, počinje se s najmanjim i manje zahtjevnim projektima, pa se vještine, tehničke i kreativne, razvijaju kroz dugi niz godina. U ovom poslu, najbolje se uči “na terenu”. Srećom, za budućnost ovog posla nema brige. Naša regija zaista ima dovoljan broj izuzetno talentiranih profesionalaca, koji se bez problema mogu nositi sa “zapadnim” ekipama.

Gledajući fotografije scene kakva nas očekuje u Areni Zagreb na Megadance partyu morate znati da će za nju biti dovezeno i utrošeno: 465 rasvjetnih tijela snage 230 kW, 550m alu-konstrukcija teških oko 6 tona aluminija, 312m2 LED video ekrana, 420m2 konstrukcije pozornice u obliku tri romba te 14 lasera u punom spektru 16 milijuna boja. Kažu da je to istinska ideja vrijedna širenja koju nikako ne smijete propustiti, posebno ako volite 'cro dance'.

Ulaznice potražite na Entrio.hr, a više o koncertnom spektaklu na www.Megadance.Party.